rat 7709879
Share on facebook
Share on twitter

Nakon povlačenja ruske vojske iz Hersona, koju je Kremlj opravdao prije svega humanitarnim i strateškim razlozima, otvorilo se pitanje: da li je riječ samo o taktičkoj zamci komandanta Sergeja Surovikina ili se radi o prećutanom porazu u strateški važnom gradu na Dnjepru.

Činjenice govore da su ukrajinske snage, “nakrcane” zapadnim oružjem, logistikom i izdašnom pomoći NATO komandanata, prethodnih mjeseci napravile vidljive prodore zauzevši neke od strateški veoma bitnih tačaka. Rusi su donekle stabilizovali front ubacivanjem oko 80.000 rezervista, ali operacije poput hersonske svakako brinu ratne planere u Moskvi. Tim prije što bi pad ovog grada, koji je prije sukoba brojao oko 380.000 stanovnika, otvorio put Ukrajincima ka Krimu. I ne samo njima, nego zapadnoj vojnoj alijansi koja je ovdje glavni protivnik Rusiji, a ne armija Zelenskog.

Šta je to što kvari rusku sliku o neminovnom uspjehu “specijalne operacije”? Krenimo redom…

Poslije silovitog ulaska ruske armije u Ukrajinu 24. februara, kada se predsjednik Vladimir Putin obratio naciji i poručio da je naredio vojnu operaciju sa ciljem demilitarizacija i denacifikacije Ukrajine, Moskvi nisu baš sve ruže cvjetale.

Prvo se Rusija suočila sa do sada neviđenim sankcijama i zastrašujućom rusofobijom širom zapadnog svijeta. Nedugo zatim uslijedilo je povlačenje, pregrupisanje ruskih trupa ka Donbasu i odustajanje od “viđenog” napada na Kijev, što su mnogi eksperti tumačili kao pronicljivi manevar ruske komande.

Ipak, brojne promjene planova, kao i smjene nekolicine generala, stvorili su sumnju da Rusija nema jasno definisanu strategiju specijalne operacije.

– Loš učinak ruskih oružanih snaga tokom invazije na Ukrajinu koštao je rusko vojno rukovodstvo, što je vrlo vjerovatno rezultiralo otpuštanjem najmanje šest ruskih komandanata od početka neprijateljstava – navelo je na ljeto britansko Ministarstvo odbrane.

Za razliku od brojnih primjera lažnih i rusofobnih vijesti koje šire Britanci godinama o Rusiji (najbolji primjer su lažne vijesti o raznim bolestima zbog kojih očekuju da Vladimir Putin svakog trenutka umre), djeluje da su bili u pravu kada su govorili o nepovoljnoj poziciji ruskih snaga u Ukrajini.

Poslije neuspjeha u napadu na Kijev, uslijedio je solidan uspjeh ukrajinske kontraofanzive. Zauzet je Kupjansk, Harkov, Izjum, Krasni Liman… Da to nisu Pirove pobjede svjedoče i priznanja određenih ruskih zvaničnika, poput šefa uprave Hersonske oblasti. Ubrzo poslije toga uslijedilo je imenovanje Sergeja Surovikina za novog komandanta ruskih snaga tokom specijalne operacije i pojednostavljivanje u lancu komandovanja.

– Ukrajinska vojska je u proteklom mjesecu od ruskih snaga ponovo zauzela više od 600 naselja – hvalio se tada Kijev, dok su ruski mediji pisali, a zvaničnici tvrdili, da ukrajinske snage trpe velike gubitke u ljudstvu.

Poslije imenovanja Surovikina, uslijedili su precizni ruski udari koji su razorili ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Izvršni direktor ukrajinskog energetskog holdinga DTEK Dmitrij Saharuk rekao je nedavno da Ukrajina neće moći da obnovi oštećenu infrastrukturu za dvije nedjelje. Prema njegovim riječima, uništeno je 40 odsto ukrajinske infrastrukture.

Međutim, nastalo je zatišje poslije snažnih udara, koje su Ukrajinci iskoristili za novu kontraofanzivu ka Hersonskoj oblasti. I sad kao da se očekuje nova staljingradska bitka ili je pak to prilika da oružje utihne i da se da šansa pregovorima. Predsjednik Amerike Džozef Bajden smatra da će Rusija i Ukrajina, razdvojene Dnjeprom, “vidati rane”, razmišljati šta da rade tokom zime i odlučivati o tome da li su spremne za kompromise.

– Sa stabilizacijom linije fronta u Ukrajini može se pojaviti prilika za pregovore o okončanju sukoba između Kijeva i Moskve – izjavio je načelnik Združenog generalštaba američke vojske general Mark Mili.

To su očekivanja onih koji su umnogome doprinijeli da se rat rasplamsa, ali će nam dolazeća zima bez sumnje donijeti i odgovor na pitanje koje smo postavili na početku ovog teksta.

Izvor: Novosti.rs